Da li je kreativnost beg iz realnosti u maštu? Ili možda pretapanje mašte u stvarnost? Ili moć unutrašnjeg poriva za stvaranjem koja traži svoj trenutak i prostor? O tome bi oni koji se prepuštaju toj moći, verovatno mogli mnogo da kažu. Čak i ćutanjem, ali u potpunosti ipak kroz svoja dela. A ona moraju da pokažu svoje lice, čak i naličje da bi se razumela. Ljubav prema njima, kao i svaka druga, traži vreme, iako je zaljubljenost moguća i to na prvi pogled. Kao što u onome ko ih oblikuje, stvara, uzgaja, izaziva nemir i nežnost, tako svojim radjanjem pokazuju drugima svoju vrednost, podaju nešto od svoje ljupkosti i lepote. Dele se sa drugima, umnožavajuci onaj početni impuls stvaranja koji prestaje da postavlja granice.
Jako dugo je trebalo da započnem ovaj blog. Ali dovoljno brzo da se ne bih predomislila i odustala. Želje umeju da zanemare mogućnosti a one u ovom trenutku nisu velike. Koliko god jednostavno izgledalo napraviti blog, a mnoštvo istovrsnih pluta manje ili više uspešno u virtuelnim vodama, dokazalo se da svaki početak jeste težak. Nadam se ne i nepremostiv. Pokazaće i vreme, i moje strpljenje, i volja, a pre svega pomenuta kreativnost koja, želim u to da verujem, potkrepljuje moje davnašnje snove, nešto što postoji onoliko dugo koliko ja sama.
Snovi su zapoceli olovkom. I satima crtanja. Grafitom koji se prelivao u boje. One koje su napravile pometnju u željama i hrabrosti da se želje ostvare u pravo vreme. Ostale su ipak podjednako jarke, izražajne, različite i pri tom podjednako vredne u svojoj posebnosti. I uporne da stvarnost učine mnogo lepšom no što ume da biva.
Uvod je dug, možda zamoran ,verovatno i bespotreban ali daje vremena da se dobro razmisli odakle u stvari početi. A htela bih da tu bude od svega pomalo. I crtanja, i književnosti, i fotografije, i omiljene muzike, i glavne preokupacije poslednjih godinu dana koliko već traje pretvaranje ideje u delo – ručna izrada čestitki. Samo želim da ovo uspe!
0 comments:
Post a Comment